Još od antičkih vremena podbjel je poznat kao biljka koja ublažuje kašalj, pomaže kod bolesti dišnih organa i koja se upotrebljava u biljnoj mješavini za pušenje.
Upotreba podbjela kao lijeka “protiv svih prsnih bolesti” nastavila se tijekom cijelog srednjeg vijeka, a Kneipp ga je preporučao kao “ljekovitu biljku koja sprječava upale, a na postojeće uspješno djeluje”.
Ljekovito djelovanje podbjela odražava se i u njegovom latinskom nazivu roda tussilago, a naziv dolazi od riječi tussis, što znači kašalj, i riječi ago, što znači djelujem. U srednjem vijeku podbjel je bio poznat pod nazivom Filius ante patrem ili sin pred ocem, jer se cvjetovi pojavljuju prije listova.
Ljekovite tvari podbjela nalaze se u njegovim cvjetovima i listovima, ali listovi sadrže više ljekovitih tvari nego cvjetovi. Najvažnije ljekovite tvari podbjela su sluzi i tanini, ali on sadrži i flavonoide, pirolizidinske alkaloide, gorku tvar i eterično ulje. Kao ljekovitu biljku podbjel je priznala i službena medicina, a narodna medicina i danas ga vrlo često upotrebljava, a najčešće protiv kašlja i bolesti dišnih organa.
Priprema: 2 žličice preliti sa 2 dcl kipuće vode i pustiti da odstoji 15 min uz povremeno miješanje.

