Bijeli sljez korijen (Althaea officinalis)
Ajbiš, veliki sljez, bili sliz, dobri slez, pitomi sljez, šljez, šljezovina i dr sve su nazivi za istu biljku.
Sljez raste na vlažnim mjestima u srednjoj i južnoj Europi i zapadnoj Aziji. Raste u našim krajevima na područjima sa podzemnim vodama. Pogoduje mu ravnomejran raspored padavima, uz rastresito, duboko i vlažno zemljište.
Ljekoviti sastojak bijelog sljeza je sluz. Sadrže je korijen, listovi i cvjetovi. Najviše sluzi sadrži korijen koji se najviše i upotrebljava.
U korijenu se nalazi dosta škroba, te pektin, biljni steroli, eterično ulje, bjelančevine i aminokiseline.
Sluz je rastvorljiva u vodi i hidrolizom daje glukozu, galaktozu i ksilozu. Sluzi djeluju lokalno na kožu i sluznice na sprečavanju i ublažavanju upale.
Polisaharidi stimuliraju imunološki sustav.
Koristi se u liječenju bolesti dišnih puteva kao što su: kašalj, hripavac, bronhitis, upala pluća. Smiruje suhi kašalji promuklost. Koristan je kod upornog kroničnog katara u pušača.
Čaj se koristi i u bolestima mokraćnog i probavnog sustava. Koristi se za ispiranje usne šupljine, te kao kapi za nos posebno kod male djece.
Sljez djeluje umirujuće na nadraženu sluznicu dišnih puteva. Sluzi sljeza oblažu u tankom sloju sluznicu te tako smiruju nadražujući suhi kašalj i promuklost. Kada se korijen bijelog sljeza ostavi da stoji i do tri sata u prokuhanoj vodi stvori se gusta sljezova sluz, ta se sluz ukapava direktno u nosnice i smiruje i oblaže upaljeno grlo i sinuse. To su prirodne kapi za nos.
Pomaže i kod lakših upala želučane sluznice (gastritisa), a djeluje i kao blagi laksativ.
Priprema: 2 žličice preliti sa 2 dcl kipuće vode i pustiti da odstoji 30 min uz povremeno miješanje. Čuvati na tamnom; na sobnoj temperaturi!

