Zob biljka (Avenae herba) – zelen (nadzemni dio)
Zob je prilično nepoznata biljka, no tradicionalna fitoterapija poznaje njezine brojne upotrebe. Kao i kod sjemenki, zelen zobi sadrži beta-glukane, flavonoide, saponozide, minerale i silicijeve spojeve.
Zanimljivo, zob sadrži i veliku količinu željeza, mangana i cinka, pa je na neki način možemo smatrati i riznicom oligoelemenata, usporedimo li je sa sadržajem minerala drugih žitarica.
Infuz zobi – Koristio se kao blagi sedativ, premda je posve nepoznata grupa spojeva koja bi iskazivala taj učinak.
Možda je blagotvorni učinak i na probavu znao odigrati ulogu “smirenja” i lakšeg sna.
Zelen zobi relativno je dobar diuretik i urikozurik (tvar koja pospješuje lučenje mokraćne kiseline), pa se koristila u čajnim smjesama protiv gihta.
Jaki infuz slame zobi koristi se kod raznih kožnih tegoba, od atopijskog dermatitisa do seboroičnog dermatitisa.
Premda nije službeno odobrena za tu namjenu, tradicionalna narodna upotreba mnogo je puta potvrdila tu namjenu s uspjehom. Za bebe se spravljaju kupke u koje se doda infuz zeleni zobi. Kupke od zobi stoljećima su bile i lijek protiv reumatoidnog artritisa, hepatitisa i raznih drugih tegoba, no do današnjeg dana održala se samo primjena kupki kod dermatoloških tegoba.
Zob je biljka sigurna za upotrebu i nisu poznate kontraindikacije i mjere opreza. I sjemenke zobi i zelen zobi smiju se koristiti s lijekovima, što je čini izvrsnom biljkom za samoliječenje. Sadrži steroidne saponine, silicijevu kiselinu i mineralne tvari.
Djeluje umirujuće i kao blagi diuretik. Preporuča se kod nesanice i blažih upala mokraćnog mjehura, gihta. Kao kupka djelotvorna je kod upalnih i gljivičnih promjena na koži jer posjeduje antibakterijski i antimikotski učinak.
Način pripreme: 1-2 žličice ploda preliti s 2 dcl kipuće vode, pustiti da odstoji poklopljeno 20 minuta uz povremeno miješanje, zatim procijediti.